Mikroskopska definicija faznog kontrasta
Neobojane žive stanice ne apsorbiraju gotovo nikakvu svjetlost. Slaba apsorpcija svjetla rezultira vrlo malim razlikama u distribuciji intenziteta slike. Zbog toga su stanice jedva vidljive ili uopće nisu vidljive u mikroskopiji svijetlog polja. Fazno kontrastna mikroskopija je tehnika optičke mikroskopije koja pretvara fazne pomake u svjetlosti koja prolazi kroz prozirne uzorke u promjene svjetline na slici.
Prvi ga je opisao 1934. nizozemski fizičar Frits Zernikes.
Principi fazno kontrastne mikroskopije
Kako svjetlost prolazi kroz stanice, dolazi do malog faznog pomaka, koji je nevidljiv ljudskom oku. U faznokontrastnoj mikroskopiji ti se fazni pomaci pretvaraju u promjene amplitude i mogu se uočiti razlike u kontrastu slike.
Rad fazno kontrastne mikroskopije
Djelomično koherentno osvjetljenje koje proizvodi volfram-halogena žarulja usmjerava se kroz zrcalo kolektora i fokusira na namjenski prsten (označen prsten kondenzatora) koji se nalazi u prednjoj žarišnoj ravnini kondenzatora pomoćnog stupnja.
Valna fronta koja prolazi kroz prstenasti prostor osvjetljava uzorak i nije otklonjena ili fazno difraktirana i odgođena strukturom i faznim gradijentima prisutnima u uzorku.
Nedifraktirana i difraktirana svjetlost prikupljena lećom objektiva izolirana je faznom pločom na stražnjoj žarišnoj ravnini i fokusirana na međuravninu slike, čime se formira konačna slika faznog kontrasta promatrana u okularu.
